Ravni ili pločasti solarni kolektori

Pločasti solarni kolektori hvataju sunčevo zračenje preko lima koji provodi toplotu, a naziva se apsorber. Izgrađen je od bakra ili aluminija. U limu su utisnute bakrene cjevčice kroz koje teče kolektorska tekućina kojom se toplina prenosi do toplinskog rezervoara. Staklo na prednjoj strani kolektora, kao i toplinska izolacija na poleđini smanjuju nekorisne gubitke topline. Namaz na kolektorskoj gornjoj apsorpciskoj površini, bitno utječe na povećanje aposorpcijske sposobnosti kolektora. Uz nanos crno obojenog kroma i nikla, pojavio se i materijal zvan “tinox”. Prednost mu je povećanje apsorpcijske moći za otprilike 15 posto, a na lim se nanosi na ekološki prihvatljiviji način (proces nanošenja sloja u vakumu) nego što je situacija kod drugih metala koji se nanose galvanskim postupkom.rincipu, radi se o jednoj te istoj vrsti kolektora, a razlika je samo u postupku montaže. Kolektori ugrađeni u krovište preporučuju se kod novogradnji jer se time smanjuju krovopokrivački troškovi.

Pločasti solarni kolektori montiraju se prvenstveno na krov, no ukoliko je krov previše plosnat i nije okrenut prema jugu, kolektore je moguće staviti na krov garaže ili drvarnice, ili cak integrirati u fasadu. Ukoliko kuća ima zimski vrt okrenut prema jugu njegov krov je idealno mjesto za solarne kolektore.

Cjevni solarni kolektori

Cijevni solarni kolektori sastoje se od staklenih cijevi u koje su uvučeni uski metalni apsorberi. U cijevi je vakum, čime se sprječava povratno zračenje apsorbera, a time se stupanj efikasnosti kolektora znatno povećava. Stupanj iskoristivosti ovog sustava je cca. 35 posto veći nego kod ravnih kolektora, no i cijena ovakvih kolektora je za cca. 70 posto veća od cijene ravnih kolektora. Prednosti cijevnog solarnog kolektora dolaze posebno do izražaja u vrijeme slabog sunčevog zračenja i u slučajevima kad kolektor moramo montirati na mjestima koja nisu idealna u odnosu na položaj Sunca. Pokretanjem cijevi solarni kolektor se može montirati na različitim mjestima u uspravnom, horizontalnom ili kosom položaju, a da se pri tome ne smanji njegova efikasnost.

Veličina i izbor solarnog kolektora i solarnog sistema vezani su na potrošnju tople vode potrebne po članu kućanstva. Tako se kod ravnih kolektora računa na 1 do 1,5 kvadratnih metara kolektorske površine po osobi kao i s kapacitetom tople vode od 80 do 100 litara po osobi. Uređaj s cjevastim kolektorom zbog bolje iskoristivosti može biti 25-30 posto manji.

Nepovoljne kosine i orijentacija krova izravnavaju se odgovarajućim “predimenzioniranjem” sustava. Potrošnja tople vode kao i predgrijanje vode u sistemu centralnog grijanja zahtijevaju u ovisnosti od udjela u grijanju, za jednu obiteljsku kuću 10-15 kvadratnih metara kolektorske površine i kapacitet rezervoara od 700-1500 litara.